Zašto ćemo draga i ja dogodine opet na Ogulin Trail !?
Već na dolasku u staru vojarnu u Ogulinu osjetili smo da ovo nije samo trail utrka već jedno veliko obiteljsko druženje. Ispred šatora za prijavu stajao je stol koji se nije mogao zaobići, pun domaćih kolača, gibanica raznih, štrudli i ostalih slatko slanih zanimacija. Nakon vijećanja od nekih 13 sekundi odlučeno je da ćemo zaobići nezaobilaznu bananu pola sata prije trke i zamijeniti je sa kalorijskom bombom od par mađarica i štrudlom od jabuke. Nakon punjena energijom spremni smo bili na start. Pucanj za start neke pištolj pušketine probudio je i ove na začelju što su se uspavali. Početak utrke ravnica od 700 metara za zavaravanje taman da čovjek pomisli da je ovo cestovna utrka a onda kreće krv, znoj i suze , uspon od 200m visinske na kojem bi se uredno mogla upogoniti neka žičara i mislim da bi bila dohodovna. Nakon 2km trčanja ili više bi se reklo hodanja kreće dio koji mi više odgovara, malo dole, malo gore pa sve opet do 8km kada opet žestoki uspon a...