24h Japetića – Nije prasica sve što rokće
Eto prošlo je skoro dva mjeseca od mog zadnjeg za neke predugačkog posta ( oni koji me stvarno vole kažu da bi i duže tekstove ) pa nemoj da se netko žali. Imali ste dovoljno vremena da se odmorite ili nabavite tablete za smirenje i zaustavljanje rijetko lijepe stolice . Pa da krenemo. Evo nas godinu dana kasnije opet na 24h sata Japetića. Stariji jesmo, pametniji otom potom. Ove godine i draga je odlučila da će i ona guslati 24 sata . Subota 06:20 Elza i Jasna sjede na rinzolu a svi znamo da se na rinzolu ne sjedi jer ćeš prehladiti jajnike . Ispred njih stvari kao da idu na 6 dana Japetića a ne na 24 sata . Kada me Elza pitala da li Jasna i ona mogu sa nama na trku znao sam da joj gori pod petama jer tko bi mene zvao kao prvi izbor a bogami niti treći Ali kako bi moja draga rekla sama se spotakla, sama se ubila. Zgurali smo svih 6 kubika opreme i nasmiješeni krenuli. I evo nas odradili smo prvi uspon na Japetić ali sa autom. Na vrhu opet šatorsko naselje i brdo...