🛡️ SPO iz pera Viteza Susedgradskog

Ponukan bezbrojnim porukama svojih obožavatelja/ica nisam mogao više ignorirati molbe da pretočim svoju zadnju i najveću avanturu na papir (čitaj ekran). Shodno tome molim da pripremite kave, rakije, koji rezervni ENTER ako usfali u tekstu ili po potrebi da sjednete na chenifu jer ste tamo najslobodniji za „oslobađanje emocija“ prilikom čitanja teksta. 

⚔️⚔️

Dan, dva nakon do tada moje najveće avanture že100kog u komentarima posta javio se jedan jednini Princ od Tuščaka sa komentarom: „Pozivam te na SPO, da napišeš ovakav epski tekst ako nekim čudom preživiš“. Iako sam već čuo za tu avanturu isto tako sam i vidio ekipu koja ju je završila i sve ne znaš tko je veće ime na tom popisu pa se nekako nisam „vidio“ među njima. Ali kako kaže stara narodna:
„Teško žabu u vodu natjerat“, tako i mene se može lako potkuriti. 

Nakon poziva mam je krenulo istraživanje svega vezano za utrku pa ću sada samo izdeklarirati pravila utrke ( iako se neki nisu istih držali te bih ih trebalo staviti na stup srama )

• trči se / hoda / puzi do 17 kontrolnih točaka starijeg izdanja S(amoborske)P(laninarske)O(bilaznice);

• datum utrke određuješ sam;

• start / cilj  i redoslijed obilaska KT određuješ sam;

• prolazak KT se dokazuje Selfiem i slanjem komisiji SPO-a;

• zabranjene dogovorene okrijepe na stazi . Za okrijepi se koriste planinarski domovi, izvori, voćnjaci, žicanje po kućama i sve što si sam spakirao u ruksak;

• limit utrke je 15 sati;

• utrka se odrađuje u han solo varijanti osim djevojaka koje u pratnji mogu imati viteza ili nekog drugog trkača;

• trkač/ica koji završe utrku dobivaju status Viteza ili Princeze .

I najvažnije pravilo od svih je NEMA objavljivanja traga ili redoslijeda KT kojim ste išli.  

Da vam skratim muke bespotrebnog trošenja vremena,  među vitezovima i princezama je zavjet šutnje i od nikoga (sada ni od mene) nećete dobiti ni jednu relevantnu informaciju vezano za put, redoslijed ili nešto treće. Na fejsu, stravi, garminu nema ničega .  

Ajmo sada na „zanimljiviji“ dio utrke. Pao je plan da se ide u nedjelju 11.2. ali kako se vrijeme kvarilo i kiša je najavljena tako je sve prebačeno na petak 9.2. To je bio definitivno zajeb svih zajeba jer sam ja kako su me počeli zvati posvuduša morao biti u srijedu na duplom MK kolu, ujutro na JGL a popodne na MK sa naravno dodatkom laganog feštanja zbog kraja mrak kombe. Draga me je vjerojanto u nekom trenutku i htjela upozoriti da ne bi trebalo tako ali kažu „nemoj se sa budalom svađati“  a i slobodan petak bez mene joj je zvučao primamljivo pa je prešutjela. Tu glupost mi se počela odbijati o glavu tamo negdje već na 30 kilometru tako da je cijelo vrijeme falilo snage a puls se stalno zabijao u
maksimum. Naravno što te ne ubije to te dobro osakati pa će se posljedice svega toga još zbrajati. 

Staza SPO je zelo zahtjevna, kojom god varijantu odabrali za prolaz iste natući će te blizu 60km i 3000m visinske, ja čak 61km / 3100m+ . Ako mislite da su uprichi zahtjevni varate se jer većina silazaka na stazi ne dozvoljava neko trčanje.  Koncentracija pri silasku mora biti na maksimumu radi ogromne količine korijenja a u mom slučaju još k tome prekrivene slojevima lišća. Da skratim,  prema dole trčanje ko lipicanac, diži noge visoko balerina Rokoko. 

Od svih KT najviše su me plašili sa Velikim Črnecom, meni do sada nepoznat vrh. Stao sam zamišljeno u podnožje tog vrha hvatajući zrak i gledajući u vis da vidim gdje mu je kraj i upravo dok sam imao misaonu pauzu pored mene je prošla gospođa (dosta starija od mene) sa rukama punim vrećica iz dućana i u prolazu dobaci „sinko samo polako gore da se ne uspušeš“ i onda je nonšalantno nastavila pejsom koji je bio barem dva puta brži od mojeg. Pakiraj Branko štapove i idi doma. Na vrhu Črneca je toliko fest puhalo da sam cijelo vrijeme umjesto u stazu gledao u nebo da mi nekaj ne zvekne na glavu. 

Glede da većinu staze nisam poznavao cijelo vrijeme sam bio napet da ne skrenem krivo ali i tako sam jedno dva tri puta napravio greške. Nisu te greške nešto posebno, po meni se natuklo nekih 3km viška na stazi. Veći je problem kada fulaš put i počneš koristiti tehnike Mrak Kombe koje nisi savladao pa završiš dva puta u takvom trnju da ti je žao kaj nemaš mačetu i ime ti je Branko a ne Indiana Jones. Nakon utrke NajDraga majca od Poniq Traila je završila u smeću pa je Žir dobio zadatak da pretraži sva skladišta ako ima da je koja ostala. 

Na početku utrke neko željeno vrijeme je bilo 11 sati ali kako su kilometri prolazili to je prešlo u samo da dođem do cilja a vrijeme je nebitno, pa makar bila i subota . Pošto je kalendarski još zima tako su i dani dosta kraći pa sam znao da postoji velika vjerojatnost da se nađem u mraku. Mrak me na kraju

uhvatio ali i predugo pratio i samo otežavao kretanje na stazama koje ni po danu ne  poznajem . Moj savjet je da ako idete na SPO ipak odaberete neko rano proljeće. 

Kako se bližio kraj tj. sve manje KT je ostalo na popisu tako se i psiha u glavi popravljala pa se tu i tamo u glavi ispričao i neki vic da se malo oraspoložim. U ciljnom koridoru tajne lokacije dočekali su me neki dragi ljudi , moja jedna jedina „Kada si rekao ono da te nema doma“ Danijela Baričak, vitez Bedanec A.K.A. Grizzly Adams samoborskog & žumberačkog gorja sa vrčevima pive i niko drugi nego sam Princ od Tuščaka. Kako nalažu propisi i regule komisija SPO je nakon vijećanja utvrdila da su sve KT obiđene pravilno, bez greške i u vremenskom limitu . Nakon toga uslijedila službena ceremonija dodijele titule Viteza Susedgradskog. 

Priča se da je nakon toga proslava trajala danima. Iskreno ne znam jer sam se doma borio sa grčevima u nogama ali i u želucu pa sam kako priliči pravom vitezu u 02 ujutro kuhao zeleni čaj. 

Kažu da na ovakvim poduhvatima čovjek upozna sam sebe, e brate mili ovaj moj je naporan i nije baš neko društvo !!!

Pozdrav svima od Viteza Susedgradskog i neke nove avanture!