Moraš skupit sve! AKA 24h Japetića
Kaže moj supatnik Filip utrka je bila jebena i zaslužuje da napišeš neki tekst o njoj (jer ti pišeš najbolje najduže tekstove koje nitko ne čita ). Kaj reći o utrci koju organizira Žarulja ( znamo da je u biti Adrijana iza svega) !! Tko nije probo, tko mu kriv . Imam osjećaj da je cilj utrke bio dobro se zabaviti a usput nabrati „nešto“ kilometara u 24 sata i definitivno upoznat Japetić sa svih strana, svih 6 strana.
Ekipa je već dan prije postavila Šatorsko naselje Japetić BB tako da kada smo draga i ja došli u subotu na trku ekipa se prešetavala u pidžama sa četkicama za zube. Mi hard core traileri zube peremo sa rakijom ali Milan je kasnio tako da smo sa zadahom iz usta krenuli u boj. Format utrke traži da odradiš prvo svih 6 staza a onda po volji ali ne diktira kojim redoslijedom trebaš ići na tih 6 staza. Glede na taj podatak ekipa od cca 90 ljudi se rastrčala (ovo rastrčala čitaj više krenula sa noge na nogu) svako svojim putem.
Na stazi Šoićeva kuća Dejan i ja se na putu prema gore razdvajamo, u biti ja ga ostavljam kao psa na ulici jer me samo koči. Ja došao tu ostvariti neki rezultat a on se zajebava. Šank sa rakijom „Kod Milana“ se napokon otvorio pa sam napravio punjenje sa eliksirom života. Uz ugodno ćaskanje sa dobio sam od Milana pohvalu drage kakvu si svaki pravi muškaraca želi „Mala ti ima dobar cug !!“. Nakon rakije sve je dalje išlo „lakše“. Red uprića pa red zajebancije kod zapisničkog stola i tako sve dok nisam odradio svih 6 staza.
Nakon Velikih vrata nađem dragu kako spava na klupici, pazi sada klupici a doma jebe stalno kako treba kupiti novi madrac. Skinut ću daske sa klupice i posložiti doma. Draga je odradila tri uspona kako je bio i neki dogovor sa malom promjenom . Krenula ona sa „drugaricama“ za Dragonoš kao zadnji i najlakši uspon koji će odraditi ali znaš „babe“ malo su se zapričale pa je draga završila sa njima na Šoićevoj. Mislim da su joj one dvije hladne pive prija spavanja na klupici bile najslađe u životu. Da se sada vratim na mene jer ipak sam ja tu glavni junac . Naravno da sam čekao optimalnu temperaturu tako da mogu kada je sunce u zenitu odraditi Frgulovac. Kaže Giboni „Ovo mi je škola, drugi put ću pametnije!“. A sada ručak, piva, odmorko. Koja siesta na Japetiću, spavanje po šatorima, intexima, klupicama , raznim podlogama.
Uzeo sam Dejanovu podlogu i namjestio za spavanje ali spavao bi ja da Antun nije pola sata tražio gdje da sveže Hammock jer su mu gurtne prekratke (nije imao para za kupiti duže) a i Dejan dolazi već treći put pitati gdje je taj Frgulovac. Tu je drito livada, samo se pustiš kao i ovi kaj paraglajdiraju i gravitacija će te otkoturat do podnožja. Većina ekipa (ne ovi kaj fakat mogu trčat) je čekala da prođe
vrućina pa da smontiraju lampe i krenu u noćni provod.
Kod zapisničkog stola je posložen ciljni prostor za stolicama tako da uprava može nadgledavati kako sve funkcionira (pod nadgledava mislim da može piti pivu i zajebavat nas ostale kaj trčimo). I da Žarulja Ligeštul nije dobra stolica za odmaranje trkača jer brate kada ti se udrvene noge ajde se ti digni iz nje. Kažu neprovjerene statistike da nas je ostalo 30tak gaziti cijelu noć svako po svojim stazama. Meni je nekako legla najlakše do Dragonoša i natrag pa sam od 9 noćnih staza 8 puta bio na njoj, Da Sandra Juhaz napisao sam 8 (riječima osam). Da ne ispadnemo papci Dejo i ja smo se pridružili Antunu i odradili jednu Šoićevu uz dogovor ako Antun proba potrčati da ćemo ga stići nekada i noge polomiti. Na putu prema gore naletili smo na Maria Tepeša, nismo se baš zaustavljali pored njega jer nije bio baš svoj. Spominjao je gobline, patuljke i neki prsten i kako će ga se trener Pluto odreći preko Sportskih novosti.
Utrka je sada došla u fazi zadnjih sati, uprava je spavala na ligeštulima a logistika je i dalje radila puno parom, Adrijana fala tebi i familiji jer ste vi te koje ste u biti držali utrku da sve ide po špagi, fala ti na toplim sandwichima i onaj ledomat je najbolja stvar ikada koju sa vidio na okrijepi. Borbe za postolja su ušla u završnu fazu, trkači su se punili energijom a neki su ko gladni vukovi rukama trpali vratinu i kobasice (Danijela Horvat ako se vidiš u ovoj priči i trebaš se). Počelo je svitati , lampe su se poskidale, radili su se zadnji usponi. Neki su se čak penjali na Piramidu kao da će zaraditi dodatne bodove a zaradili su samo dodatni muscle fiber.
U cilju napravljen špalir za ulazak najboljih. Čestitke od srca Danijeli sa frendicom i Mariu na pobjedama . Dokazali ste da imate najjaču dijagnozu od svih nas. Čestitke i svima ostalima koju su otrčali / odhodali i barem jednu stazi na Japetiću. Ovim putem se posebno zahvaljujem Dejanu na doniranim tabletama soli. Čovjek sam kopa sol u rudniku za vrijeme puno mjeseca i pakira ju u kapsule.
Zahvaljujem i cijeloj ekipi Žumberak traila koje nam je smislila ovu poslasticu i trpila nas svih 24 sata !
Vidimo se dogodine na nadam se 48 sati Japetića jer ovo je bilo zero prekratko . 🙂
p.s. Mario Čeliković ti si meni zakon, kako si ti išao ako se ne varam 8 puta po Grabaraku, onom Grabaraku kojeg ja fakat ne volim !!!
Primjedbe
Objavi komentar