Grend Sljem ili ti imaš kaj pametnije od dizanja u 04 ujutro !

Tekst je opet (pre)dugačak i vjerojatno će vam trebati isto vrijeme za čitanje koliko je meni trebalo za sam GrendSljem

Čuo sam prije par godina za ovaj evenat. Glede da ne znam „kvalitetno“ plivati em ne posjedujem bicikl neke ideje oko odlaska na nju bile su samo u magli … ali od tada sve se promijenilo pa tako sada imamo kuću na moru za treniranje plivanja i to u Maslenici pored Zrmanje pa su i uslovi od čestih vrulja slični Jarunu. Uz to kupio sam bicikl i to onaj sa debelim gumama. Cijenu me sramota reći jer sam shvatio da vrijednost zica ovih kaj voze specke vjerojatno premašuje kompletnu cijenu mog debeljka. 

Na GrendSljeme sam došao sa tri želje. Zabaviti se, završiti i ako je moguće odraditi to sve ispod četiri sata. Samo za usporedbu ovogodišnja prvakinja Marisa završila je sve za 2h49m. Sam GrendSljem ako ga želiš okusiti kako spada treba odrađivati uz standardni životne poslove. Znači obvezan odlazak na posao a ako si možeš natovariti još koju obvezu kao recimo prodaju stana, kupnju kuće, organizaciju završne fešte PPP lige onda ćeš tek iskusiti pravu srž. Isto kao što je pravilo Blaterse što gorje vremenske (ne)prilike to punije iskustvo. 

„Rano jutro, pola šest“ … Ne, srijeda je i četiri je i zvoni alarm. Kreće mantra koju valjda svi imaju, a zakaj ja ovo radim, kaj dobivam sa time ? Iskustvo dobivaš ! Iskustvo čega, dizanja u četiri ? Nakon par srkova kave raspoloženje se popravlja pa se ipak nekako veselim startu. 

Na startu podosta ljudi, ne znaš tko ti je sve konkurencija ali kako sam i rekao kao prvo sam si sebi konkurencija. Već uobičajeno na JGL-u ostajem na začelju i puštam sve osim Elze, nju ne puštam, dosta sam ju puta puštao jer sam gentelman a ne zato kaj je brža . Krećemo trčati ! Haha kako sam vas na foru navuko, kakvo trčanje. Ajmo lijepo nogu pred nogu, nije da će Sljeme nekam nestati. Dobro je kaj nema standardne vrućine pa je ipak lakše. Dahšćem cijelo vrijeme Hršakovoj za vrat i pokušavam je pratiti. Definitivno me je nekak vukla da ne popustim. Čak me i na kraju na samim kockicama na vrhu natjerala da trčim a ja nikada ne trčim po kockicama jer po kockicama se ne trči. Još da i uganem nogu. Ulazak u cilj pada PB za skoro minutu. Nemreš sanjati bolji početak GrendSljemena. Nakon obnavljanja zaliha kisika u krvi polako smo se spustili na parking i svi zaputili na onaj dio dana u kojem nije GrendSljem. 

I evo već je opet ta ista srijeda ali u 18 sati ili ti 11 sati kasnije i to maltene na istom parkingu. Ovaj put nismo u trkaćim tenisicama već sa biciklima , ako se ovo moje kada vidiš druge može tako zvati. Ali brate ima dva kotača, ima governal , ima pedale ( jest da nisu one fensi kaj dolaze sa ugrađenim natikačama ) .. pa valjda je to bicikl. Start kasni i to sve zbog nas dotepenaca koji standardno ne dolaze na CENER. Ja kao i na JGL-u ostajem na začelju. 

I ajmo START utrke CRTA CRTA. Krećem žustro i opet ne puštam Elzu, ovaj put je je nema na startu. Hršakova me opet vleče za sobom ali malo pomalo gubim snagu i ona mi briše. U nekoj fazi svaki par 100 metara me zaobilaze neki crni terenci pa stanu na ugibalištu pa me opet zaobilaze i tako u nedogled. Mislio sam da mi se zbog pomanjkanja kisika pričinjava ali su mi onda na cilju rekli da su to od Milanovića Man In Black. Fala bogu da me nisu zaustavili i legitimirali jer bi onda Under4Vure projekt propao. 

Borba do vrha je bila epska, vrti Branko vrti, samo razmišljaj o slavi na vrhu ! Na vrhu nit Slave nit Slaveka ali tu je moja draga da mi kaže da sam tako brzo uletio u cilj da me nije stigla niti kvalitetno fotografirati. Pakiramo debeljka u gepek jer se ja bojim brzo spuštat niz Sljeme i krećemo doma. Ne, ne krećemo doma ! Nejdeš sada valjda spavati ko da se trebaš sutra u 04 zdići, ide se u Cameliu popiti koji pivu. I Eto nas poslije popijene pive doma a samo je ponoć. 

Rano jutro, pola šest“ … Ne, četvrtak je i četiri je i zvoni alarm. Kreće mantra koju valjda svi imaju, a zakaj ja ovo radim, kaj dobivam sa time ? Iskustvo ! Iskustvo čega, dizanja u četiri ? I evo nas na Nepoštenom Triatlonu. Sada se definitivno vidi tko sve planira odraditi cijeli GrendSljema.

 „Sudac“ najozbiljnije objašnjava pravila najnepoštenije utrke u Hrvata. Plivaš vidiš tamo do onog pontona ? Ne tog, onog prvog pa onda do žute bove pa do stepenica pa onda opet do pontona, ne tog, onog prvog kao i u prvom krugu pa bova pa stepenice. Onda ide tranzicija pa ajde bilo bi pošteno da svi gurate bicikl do pješačkog pa onda krenete u smjeru kazaljke. Gdje je kazaljka, dobro nema kazaljke svi idite desno. Na kraju trčanje, trči se tu uz jezero pa tamo negdje pređite na drugu stazu pa sve do bejzbol terena tamo je na podu oznaka, kaj točno piše na asfaltu nitko ne zna. 

5,4,3,2,1 i kreće plivanje. Majko moja ako se to može nazvati plivanje, ne znaš tko je više bio zbunjen ! Mi sami koji smo lamatali rukama, familija labudova sa detetom uz rub jezera ili onih par gledalaca na brdu. MajKeMi ako nisam vidio ono dete labuda kako pita Mamu kaj se ovdje dešava. Ovi što čak i znaju nešto mahati sa rukama su brzo pobjegli napred a mi koji gajimo uživanje u prirodi zauzeli smo pozadinski dio. Moglo se tu vidjeti u nastajanja par novih Olimpijskih plivaćih disciplina. Neki kao Željko čak i kvalitetno plivaju ali zato im orijentacija nije jača strana pa idu sim tam kao podmornica bez sonara. 

Na samom začelju vodila se epska borba između Jape koji je gajio leđni stil utapanja sa mahanjem nogicama i mene koji sam gajio unapređeni damski stil. U više navrata Japa se pokušao otarasiti mene špricanje nogicama ali nisam se dao. Nakon zadnjeg obilaska bove krenuo je epski šprint do stepenica, Mark spitz vs Johnny Weissmüller. Da nas je sa obale gledao spasioc garantiram vam da bi mislio da se utapamo i skočio bi u jezero. 

Tranzicija je i skačemo na bicikle. Japa i Širička me u slijedeće dvije minute prestižu sa svojim fensi biciklima i pedalama sa natikačama a ja i dalje vrtim debelog. Naravno sada sam zadnji pa vrtim ta dva kruga najbolje kaj mogu. Opet tranzicija gdje samo spuštam bicikl i nastavljam. Tu sam u prednosti jer nema fensi pedale sa natikačama već odmah imam tenke. I Evo je opet , koga ? Elze u vidu publike koja podj.... ! Orehoci kaj se tebe uvijek mora čekati ! Mora, da mene nema ne bi postojalo zadnje mjesto. 

Trčim po preciznim uputama koje nam je da sudac pa se mimoilazim sa ekipom koja se već vrača sa trčanja. Približavam se oznaci ali oznake nema pa trčim dalje ali i dalje je nema. Na kraju odlučim da sam je dosta dugo tražio i okrećem. Kasnije na stravi vidim da sam je pretrčao za cca 70tak metara. Uletavam u cilj sa vremenom 1h15m. Ide legendarno zajedničko slikanje poslije triatlona ali čekaj mene nema na slici, ekipa se slikala bez mene. Pamti pa vrati !! Ajmo sada opet svi na posao pa se vidimo kasnije.

16 sati je , draga i ja kod javnog bilježnika potpisujemo ugovor za kupnju kuće te nakon potpisivanja sjedamo u auto i krećemo opet na parking opjevam već više puta u ovom tekstu. Ide se na Puntijarku, finale GrendSljemena. Sjedamo u auto i vozimo se cilih 50 metara i auto na sred ceste stane. Verglam ja neće, verglam ja opet neće. Udahnem i kažem u sebi neće ti ništa sjebati GrendSljem. Guramo draga i ja auto na parking i uzimamo stvari. Uzimam telefon i nazivam. Halo da li je to Hršak Transport ? Da, kaže gospođa sa zagorskim naglaskom sa druge strane. Da li imate dva mjesta na potezu prema Bliznecu. Naravno, samo dojdite. Natrpali stvari pa prošetali par km do Renate. 

Pošto niti jedan dio ovog teksta ne može proći bez „nje“ ajmo ju i sada spomenuti. Na putu prema „parkingu“ skupili smo Elzu pa je nas četiri nastavilo put. Na startu je već slavlje krenulo jer se obilježavalo par nestvarnih jubileja Vida 150 Puntijarki i 10 GrendSljemena i Simon sa 100 Puntijarki . 

5,4,3,2,1 start. Krećemo polako jer drugačije ne možeš. Ja negdje malo iza Renate ali opet ispred Elze. Puntijarku nekako ne volim, u biti ju jako ne volim. Staza iz metra u metar samo postaje sve gorja i teža, Do njivica teško a od Njivica teže i na kraju kad ti je najteže onda još moraš gledati Kikijevu facu i slušati provokacije a nikako da dođeš do njega da ga zadaviš. Vrijeme koje sam morao odraditi na Puntijarki je ispod 50m35s a moj PB je 51 minutu. Ne znam od kuda ali i na ovoj zadnjoj dionici grendsljemena uspio sam izvući snage i „projuriti“ pored Kikija u vremenu 49:10 te u konačnici sa ukupnim vremenom od 3h58m i ponešto sekundi završiti GrendSljem. Mišn akomplišd. 

Na putu prema dole Hršakova i ja prepričavamo lovačke priče sa ovih 36 sati i čvrsto odlučujemo da ćemo slijedeće godine i mi nabaviti bicikle sa pedalama kaj imaju natikače. 

Ovaj put sam stigao sam na vrijeme na proglašenje ali i slikanje. Našao sam se grupi od 26 ludacha i luđaka koji su završili ovu avanturu i dobio sam najljepšu najjeftiniju medalju ikad. 

Još manje od godinu dana do slijedećeg GrendSljemena !